Evolucionisti ne mogu izbjeći 'žive fosile'

Suvremeni rak bodljaš, Limulus polyphemus, World Aquarium, Missouri, USA

Rak bodljaš iz doba dinosaura (Jura), Mesolimulus walchi, Jura Museum, Njemačka

Unatoč očitoj sličnosti ovih rakova bodljaša, evolucionisti inzistiraju na dodjeli drugačijih naziva roda i vrste fosilu i njegovom živućem pandanu. No, u čemu je razlika? Uočite da je fosilni primjerak pronađen u stijeni koja je označena kao stijena iz razdoblja 'jure' – navodno stara 180-225 milijuna godina. Zašto kroz svo to (pretpostavljeno) vrijeme nema evolucije ('promjene')?

Neke osobe jednostavno ne uočavaju značaj mnoštva primjera 'živih fosila'. Nakon našeg razgovora s dr. Carl Werner-om o ovoj temi,¹ jedan je evolucionist izrazio negodovanje:

“Neke osobe jednostavno ne uočavaju značaj mnoštva primjera 'živih fosila'. Nakon našeg razgovora s dr. Carl Werner-om o ovoj temi,1 jedan je evolucionist izrazio negodovanje: ''Ne postoji pisano pravilo koje kaže loza mora izumrijeti samo zato što je neki potomak razvio korisnu mutaciju. Teorija evolucije objašnjava na koji se način vrste mijenjaju tijekom vremena, ona ne tvrdi da se sve vrste moraju vremenom promijeniti. Sve dotle dok neka vrsta može opstati u svojoj okolini i predati svoje genetske informacije svom potomstvu, može opstati neodređeno dugo. To ne znači da se 'živi fosil' nije razvio u druge vrste, to znači samo to da su ti mogući ogranci izumrli, dok se izvorna linija kontinuirano uspješno reproducirala sve do danas. Na koji točno način to ne ide s evolucijom?”

Međutim, kao što je dr. Werner u članku napisao:

''Ako znanstvenik vjeruje u evoluciju i na nalazištima dinosaura vidi fosile koji izgledaju poput suvremenih organizama, on/ona bi mogao/mogla osmisliti hipotezu koja 'objašnjava' žive fosile na ovaj način: 'Da, ja vjerujem da su se životinje jako promijenile tijekom vremena (evolucija), no neke životinje i biljke su tako dobro prilagođene okolini da se nisu morale mijenjati. Na taj način, živi fosili me ne uznemiruju.' Ova nadodana teorija kaže da neke životinje nisu evoluirale. No, ako teorija može biti do te mjere fleksibilna, dodavanje hipoteza koje predviđaju suprotno od onoga što predviđa glavna teorija, tada se teoriju nikada ne može osporiti. Teorija tada postaje nepotopiva, a nepotopiva teorija nije znanost.''¹

Štoviše, neki evolucionisti priznali su kako živi fosili ('zastoj') predstavljaju velik problem po evoluciju.² Ne posjeduju objašnjenje. Ovdje se ne radi o sugestiji da nešto mora izumrijeti u slučaju da nešto iz toga evoluira; to nije bit. Bit je izostanak promjene, koji je za evoluciju, koja govori o velikim promjenama, ogroman problem. Kao što visoko profilirani evolucionisti Stephen Jay Gould i Niles Eldredge priznaju, ''održavanje stabilnosti unutar vrsta mora se smatrati velikim problemom evolucije.''³

Evolucionisti to vole nazivati 'evolucijskim zastojem'. No, Evolucija je promjena, a umetanje 'evolucijski' ispred 'zastoj', ne objašnjava zastoj u smislu evolucije.⁴ Svi organizmi mutiraju (slučajne genetske promjene). Ne postoji takav mehanizam koji sprečava mutacije tako da mnogi organizmi ostaju isti tijekom navodno stotina milijuna godina.

Kao da objašnjenje zastoja uočljivog kod stvorenja iz 'doba dinosaura', poput ovdje prikazanog raka bodljaša nije evolucionistima dovoljno teško, što je s još starijim primjerima poput fosila ostrakoda (školjkoliki člankonošci poznati i kao ‘seed shrimps’), s izuzetno dobro očuvanim mekim dijelovima tijela.⁵ 'Star' 425 milijuna godina, fosilizirani ostrakodi izgledaju upravi kao i živući ostrakodi danas.⁶ 425 milijuna godina zastoja!? U tom navodnom vremenskom okviru, evolucija je mutacijama i prirodnom selekcijom navodno preobrazila nekog (neidentificiranog) crva u sve vrste riba, vodozemaca, reptila, ptica i sisavaca (uključujući slonove i miševe, te naravno, nas). U isto vrijeme navodno su evoluirale sve biljke. Tvrdi se da evolucija ima takvu moć mijenjanja stvari, a ipak ostrakodi ostaju neizmijenjeni (a mnogim drugim određena je i veća starost).

U priči o evoluciji, promjene okoline ili nastanak novih staništa, pogone evoluciju dok se organizmi adaptiraju novoj okolini. Znači, oni tvrde da su živi fosili stvorenja kojih s okolina nije promjerila. Ipak, u evolucijskom pogledu Zemlja je pretrpjela višestruke globalne katastrofe (no ne i opći potop o kojem govori Biblija!) i više ledenih doba. Kako je može postojati ijedno na Zemlji koje je ostalo statično, uključujući izostanak promjene kod predatora? Živi fosili se javljaju kroz cijeli spektar života; i veoma su česti.

Ujedinite opažanja vezana uz zastoj i siromaštvo tranzicijskih fosila (trebali bi postojati milijuni njih) i morate zapitati, ''Gdje su fosilni dokazi evolucije?''

Dobro očuvani fosili svjedoče o brzom zatrpavanju u vodom nošenom sedimentu, što je u skladu s biblijskim navodima o općem potopu prije svega 4,500 godina. Zastoj je suglasan sa Stvoriteljem koji je stvorio stvorenja koja rađaju ''prema svojim vrstama'', baš kao što Knjiga postanka tvrdi da se dogodilo tijekom tjedna stvaranja, prije približno 6,000 godina. Nema milijuna godina. Nema evolucije.