Explore
Also Available in:

Mamut–zagonetka ledenog doba

napisao
prevoditelj Zlatko Madzar www.madzar.ch

Nedavno je objavljena vijest o otkriću onoga što su mnogi znanstvenici vjerovali da je gotovo cijeli mamut, pronađen u permafrostu na poluotoku Taymyr na sjeveru Sibira.1,2 Fascinirani, ljudi su se opet zapitali: “Što su točno mamuti?”, “Odakle su došli?”, “Kada su živjeli?”, “Zašto su izumrli?” i “Mogu li se klonirati?”

Što je mamut?

Mamut je očigledno vrsta slona i pripada redu Proboscidae među sisavcima.3 Mamuti (rod Mammuthus) imaju uobičajene značajke slonova kao što su surla i kljove. Mamuti su imali veliku ramenu grbu i ukošena leđa, male uši i rep, vrlo složene zube, malu surlu s prepoznatljivim vrhom koja izgleda kao dva prsta, velike, spiralno zakrivljene kljove duljine do 3,5 m te spiralno kovrčave pramenove tamne dlake koja prekriva svilenkastu donju dlaku.4,5 Neki su bili veliki, kao na primjer kolumbijski mamut koji je bio viši od 4 m u ramenima, što je otprilike iste veličine kao i najveći živući slon. Vunasti mamut bio je manji, a bilo je i patuljastih mamuta visine od samo 2 m.5,6

Woolly mammoth

Odakle su došli?

Odgovor na ovakva pitanja o prošlosti dobivamo iz Riječi onoga tko je bio tamo: Stvoritelja. On je objavio u Knjizi Postanka da je stvorio kopnene životinje i ljude šestog dana tjedna stvaranja (Postanak 1:24–27). Ovaj odlomak uči da je Bog stvorio različite vrste životinja koje su se razmnožile ‘svaka prema svojoj vrsti’.

Stvorene vrste

Svaka od tih vrsta može se odijeliti u brojne varijacije kad se izoliraju male populacije koje sadrže dio izvorne već postojeće genetske informacije. Pogreške kod kopiranja (mutacije), koje umanjuju količinu informacije, mogu proizvesti druge varijacije. Ovo nije evolucija u smislu razvoja od čestica do ljudi jer bi takav proces zahtijevao nove gene s novim informacijama.7

Što su onda ‘vrste’? Često dolazi do problema kad se stvorene vrste pokušava smjestiti u klasifikacijske sustave koju su načinili ljudi, oslanjajući se često na oblik i veličinu, iako je sustav utemeljio švedski kreacionist i biolog Carl Linnaeus.8 Iz Božje riječi možemo zaključiti da razmnožavanje definira ‘vrste’. Dakle, ako se dva bića mogu križati, ona pripadaju istoj vrsti. Mnogi znanstvenici definiraju vrstu kao skupinu jedinki koje se slobodno mogu križati i proizvesti plodno potomstvo. Po tome bi biblijske vrste izvorno bile biološke vrste.

Međutim, stvorena vrsta može obuhvaćati više od današnjeg pojma vrste. Zbog toga što različite suvremene varijacije mogu imati različite frakcije izvornih gena, potomci križanja različitih varijacija (hibrida) mogu biti sterilni ili nesposobni za preživljavanje. Tako svaka stvorena vrsta može biti predak nekoliko današnjih vrsta.9 Ali dokle god se dva bića mogu križati uz postizanje prave oplodnje, ta dva bića ista su stvorena vrsta.10 Također, ako se dva bića mogu križati s istim trećim bićem, svi oni članovi su iste stvorene vrste.11,12 Za ilustraciju problema s ljudskim sustavom klasifikacije, ponekad pripadnici različitih “vrsta”, pa čak i pripadnici viših kategorija, mogu proizvesti plodno potomstvo.13 To znači da su oni zapravo iste vrste koja ima nekoliko varijacija i stoga su to politipične (mnoge tipove) vrste.

Ako to primijenimo na slonove, afrički slon (Loxodonta africana) i azijski slon (Elephas maximus) mogu se pariti i proizvesti potomstvo, iako kratkoga vijeka.4 Tako oni pripadaju istoj stvorenoj vrsti, možda čak i istoj vrsti, iako ih ljudski sustav klasificira u zasebne ‘vrste’, pa čak i različite ‘rodove’. Mamuti se smatraju bliži azijskim slonovima nego afričkim. Dakle, kad bi mamuti živjeli danas, vrlo vjerojatno mogli bi se pariti s azijskim slonovima.4 Stoga je cijeli red Proboscidea vjerojatno samo jedna jedina stvorena vrsta.13

Encyclopædia Britannica pruža nesvjesnu potporu biblijskom okviru.14 U tablici fosilnih placentalnih sisavaca, ispred reda Proboscidea (i svih ostalih sisavaca) nalaze se isprekidane linije, što znači da nema nađenih fosila njihovih navodnih evolucijskih predaka.15 U nastavku kaže: “Red Proboscidea evoluirao je od nepoznatih predaka koji nisu bili mnogo veći od svinja.” Naravno, o precima koji su “nepoznati” ne možemo znati koje su veličine bili pa čak ni jesu li ikada postojali!

Uspon i pad mamuta

Potop

Nakon njihova stvaranja, Bog je prokleo slonovsku vrstu sa “svim stvorenjem” (Rimljanima 8:20–22) nakon što je Adam sagriješio. Oko 1600 godina kasnije Bog je poslao globalni potop da uništi ljude i sve kopnene životinje (kralježnjake), osim predstavnika svake vrste koje je Noa uzeo u arku - brod veličine prekooceanskog putničkog broda (Postanak 6–8). Moguće da je Noa uzeo samo jedan par Proboscidea u arku.

Međutim, moguće je da su već bili podijeljeni u varijacije (“rodove”) poput mamuta, mastodonata te afričkih i azijskih slonova. John Woodmorappe pokazao je da je arka jednostavno bila dovoljno velika da se u nju smjeste parovi svakoga roda kopnenih kralježnjaka i da se time osigura dovoljna genetska raznolikost koja će dovesti do današnjih varijacija.16 Nisu bili potrebni potpuno odrasli slonovi (dobi 25 godina), već je bilo dovoljno uzeti mlade dovoljne starosti za parenje nakon Potopa (dobi 8-9 za ženke, 11-12 za mužjake).17

Potop nije ostavio mnogo fosila velikih sisavaca, dijelom zato jer su skloni nadimanju i plutanju te zato jer su ih uništili grabežljivci. Mnogi fosili velikih sisavaca koji su pronađeni vjerojatno su proizvod lokalnih katastrofa nakon Potopa. Jedna od tih katastrofe uključuje i mamut…

Ledeno doba

Postoje čvrsti dokazi da je nakon Potopa postojalo određeno razdoblje kad su snijeg i led pokrivali mnoge dijelove Kanade i sjevera SAD-a, sjeverozapadni dio Euroazije, Grenland i Antarktik. Evolucionisti vjeruju da je bilo nekoliko ledenih doba, ali vjerojatnije je da se radilo o više ciklusa širenja i povlačenja unutar samo jednog ledenog doba.

Evolucionistima je uzrok ledenog doba misterij. Očito je klima trebala biti hladnija. Ali globalno hlađenje samo po sebi nije dovoljno jer bi ono značilo manje isparavanja i time manje snijega. Kako je moguće istovremeno imati hladniju klimu i više isparavanja?

Kreacionist i meteorolog Michael Oard predlože da je ledeno doba [možda navedeno u Job 37:10 i 38:22] posljedica Potopa 18,19 Kad su se rastvorili, mnogo tople vode i lave izlilo se izravno u oceane.

To bi zagrijalo oceane te tako povećalo isparavanje. Istovremeno, velike količine vulkanskog pepela u zraku nakon Potopa blokirale su velik dio sunčeve svjetlosti, što je uzrokovalo hlađenjem tla.

Dakle, Potop je mogao proizvesti potrebnu kombinaciju mnogo isparavanja iz zagrijanih oceana i hladnu kontinentalnu klimu zbog vulkanskog pepela koji blokira sunce. To bi rezultiralo povećanjem snijega na kontinentima. Kako je snijeg padao brže nego što se topio, taložili su se slojevi leda.

Kraj ledenog doba

Te ledene naslage vjerojatno su trajale nekoliko stoljeća. Na kraju mora su se postupno ohladila i smanjilo se isparavanje pa je stoga opskrba kontinenata snijegom smanjena. Pepeo iz atmosfere slegao se na tlo, što je omogućilo prolaz sunčeve svjetlosti. Tako su se ledene naslage počele topiti. Otapanje leda ponekad je bilo tako brzo da su preplavljivale rijeke koje su odvodile vodu iz tih ledenih naslaga. Ove katastrofe dogodile su se oko 700 godina nakon Potopa (vidi stranu).

Mamuti i ledeno doba

Na područjima najteže pogođenim ledenim dobom, prirodna selekcija eliminirala bi stvorenja kojima nedostaju geni za opstanak u hladnoći. To bi pogodovalo stvorenjima s postojećim genima za dugo krzno za izolaciju, male uši, repove i surle (kako bi se smanjio gubitak topline preko velikih površina). Opet, ovo nije evolucija jer ne stvara nikakvu novu genetsku informaciju.7 Doista, kod suvremenih slonova nikada ne izraste gusta dlaka čak i kad su izloženi temperaturama ispod ledišta noću mjesecima,20 jednostavno zato što im nedostaje genetska informacija.

Slonovi se mogu dovoljno brzo razmnožavati tako da se populacija moglo udvostručiti četiri puta u stoljeću, tako da je broj jedinki mogao lako premašiti milijun u stoljećima ledenog doba.21 Međutim, većina mamuta nisu ostavili nikakav trag: ima manje od 50 poznatih tijela vunastih mamuta, od čega samo šest kompletnih. No, procjenjuje se da je pronađeno 50 000 kljova. Čovjek je intenzivno lovio mamute, što je čak bilježio na pećinskim crtežima. Divlje životinje mesožderi poput Smilodona (sabljozubog tigra) također su doprinijeli izlovu.

Mamuti u ledu?

Neki tvrde da su dobro očuvani smrznuti mamuti morali biti jako brzo zamrznuti na oko -97 °C. Međutim, to nije tako. Većina smrznutih mamuta pokazuju znakove napada lešinara i raspadanja. Godine u ledu uzrokovale su isušivanje mesa (baš kao kad se godinama ostavi hrana u zamrzivaču), što je rezultiralo mumificiranjem.22

Neki zamrznuti mamuti imaju djelomično neprobavljen sadržaj želuca. No to ne dokazuje brzo zamrzavanje jer mastodont sa sadržajem u želucu pronađen je na srednjem zapadu SAD-a, gdje tlo nije ni bilo smrznuto.23 Moguće je da slonovski probavni sustav sam objašnjava sadržaj želuca koji je djelomično probavljen. Njegov veliki želudac uglavnom je skladišni prostor, sa samo malo razlaganja vegetacije pomoću enzima. Većina probave odvija se u ogromnom slijepom i debelom crijevu uz pomoć mikroba koji fermentiraju hranu.24

Neki evolucionisti sugeriraju da su mamuti “iznenada uginuli utapanjem ili gušenjem u blatu u riječnim tokovima, uslijed urušavanja riječne obale ili urušavanja strana sutjeski”.25 Oard sugerira da su poplave uzrokovane topljenjem leda na kraju ledenog doba mogle prouzročiti takve lokalne katastrofe, a brzi pad temperature (ali ne i brzo smrzavanje) objašnjava smrzavanje.

Položaj mamuta čini malo vjerojatnim da su stradali od Noina potopa. Mamuti se uvijek pronalaze u smrznutom ‘blatu’ na Aljaski i u ‘yedomama’ u Sibiru, blizu površine, na srednjim i visokim geografskim širinama, uglavnom u riječnim dolinama i povremeno u tzv. ledenim klinovima. Unatoč mitovima, većinu mamuta ne pronalazimo smrznute u ledu.

[Napomena: Nakon što je ovaj članak napisan, Mike Oard predložio je da su mamuti uginuli i bili zatrpani velikom olujom zemljane prašine jer je tlo u kojima su pronađeni limonit ili vjetrom naneseni mulj. Vidi: ‘Mr Ice Age’ solves woolly mammoth mystery, i njegov pregled The extinction of the woolly mammoth: was it a quick freeze? Journal of Creation 14(3):24–34, 2000.]

Zoološki muzej u St. Petersburgu u Rusiji čuva nekoliko nevjerojatno dobro očuvanih leševa iz Sibira, uključujući mamute Adams ili Lena, koji su sada kosturi visoki tri metra kod lopatica, Berezovka mamuta koji nije potpuno narastao, visok oko 2,6 m u visini ramena, Taymyr mamuta i 6 do 12 mjeseci starog Magadan mamuta koji nosi nadimak “Dima”.

Možemo li klonirati mamuta?

Velike nade polagane su u zadnje pronađenog mamuta u Taymyru da ima dovoljno nasljednog DNK materijala da bi ga se moglo klonirati. Predloženo je izdvajanje DNK iz jezgre netaknute stanice i usađivanje u jajnu stanicu (bez vlastite jezgre) azijskog slona.26

Međutim, nedavni članak u časopisu New Scientist otvoreno govori: “Zaboravimo na kloniranje mamuta”.27 DNK tog mamuta toliko je rascjepkana da najduži niz ima samo 100 baznih parova (‘slova’28). New Scientist kaže: “To je daleko od milijardi baznih parova potrebnih za kloniranje. To je kao da dvogodišnje dijete pokušava sastaviti ratni brod od dvije milijarde komadića metala”, kaže Greenwood [Američki prirodoslovni muzej u New Yorku]. Usput, ekstremna nestabilnost DNK29 zapravo je veliki problem za teoriju o porijeklu života iz primordijalne juhe.30

Klon bi bio potpuni mamut, ali druga ideja je izdvojiti spermu i oploditi jajašce azijskog slona i proizvesti hibrid. No, to također zahtijeva netaknutu DNK, tako da to nije moguće.31

Jesu li neki mamuti preživjeli do danas?

Bilo je priča da su mamute vidjeli u istočnom Uralu i u Vladivostoku u Rusiji godine 1918.6 Iako to sada nije moguće provjeriti, postoji uvjerljivi video i fotografski dokazi da su neki karakteristični geni mamuta preživjeli u nekim od slonova u Nepalu.32

Zaključak

Iako mediji koriste mamute u svrhu evolucijske propagande, mogu se ispravno objasniti unutar biblijskog svjetonazora. Mamuti su varijacija stvorene vrste slonova, stvoreni šestoga dana. Slonovska vrsta sačuvana je od izumiranja na Noinoj arki. No, mnogi od potomaka životinja s arke, uključujući i mamute, uginuli su u katastrofi na kraju ledenog doba prije nekih 4000 godina. Neki od njihovih zamrznutih trupala su sačuvani, ali njihov genetski materijal nije potpun. Neki geni mamuta preživjeli su kod nepalskih slonova.

Katastrofe u ledenom dobu

Part of the Grand Coulee Gorge

Dio Grand potok lave ždrijelo, 80 km duga rov isklesan kroz čvrste stijene strane one Ledeno doba poplava. Fotografija ljubaznošću ICR.

Dio sutjeske Grand Coulee, 80 km dugog rova urezanog kroz čvrste stijene tijekom jedne poplave za vrijeme ledenog doba. Fotografija ljubaznošću ICR.

Kad se led počeo topiti oko 500 godina nakon Potopa, formirana su velika jezera. Ponekad bi ih neko vrijeme zadržavale prirodne ledene brane. Ali kad bi brane konačno popustile, oslobodilo bi se jezero. Ova voda može imati ogromnu razornu moć. Na primjer, kad je popustila brana na drevnom jezeru Missoula u Montani (SAD) u Idahu, poteklo je 2000 km3 vode na zapad brzinom vlaka – pojava nazvana Spokane potop. Erodirano je 200 km3 sedimenta i žive stijene te formiran složen sustav kanala Scablands u istočnom dijelu savezne države Washington.1 To uključuje Grand Coulee, 80 km dug jarak, širok kilometar i pol do deset kilometara, sa strmim visokim zidovima do 275 m, isklesan kroz tvrdi bazalt i granit1 (prikazano na desnoj strani).

No, kada je J. Harlen Bretz predložio ovo objašnjenje za sustav kanala Scablands 1923. godine, bio je odbačen zbog protivljenja katastrofizmu u geološkoj zajednici. Bretzov ugled opravdan je 40 godina kasnije.2 Postoje dokazi za katastrofu sličnih razmjera u Sibiru.3

Oard također ističe da se mnogo otopljene vode slilo u oceane. Slana voda ostaje tekuća ispod 0 °C te je gušća od slatke vode. Dakle, ako se rastopljena voda ulije u Arktički ocean, plutala bi na površini i smrznula se. Nastali sloj leda pokrio bi veći dio površine oceana. Led bi odvojio zrak od oceana i odražavao sunčevu svjetlost, što bi spriječilo zagrijavanje Zemlje (albedo efekt) jer to zahtijeva apsorpciju zračenja. Snijeg bi uskoro pao i povećao albedo još više.

Ovi učinci uvelike bi nadmašili malu količinu latentne topline koja se oslobađa kod smrznute vode, i to toliko da bi temperatura zemlje u roku od tjedan dana mogla pasti za oko 30 °C. Uz dodatan hladan vjetar, ovo može objasniti smrznute mamutske lešina i naizgled nagle promjene klime.3

Reference

  1. Austin, S., Ed., Grand Canyon: Monument to Catastrophe, pp. 94–95, ICR, Santee, CA, USA, 1994. Natrag na tekst.
  2. Ref. 1, pp. 46–47. Natrag na tekst.
  3. Wieland, C., Tackling the big freeze: An interview with creationism’s ‘MrIce Age’ — weather scientist Michael Oard, Creation 19(1):42–43, 1996. Natrag na tekst.

Web link

Slični članci

Preporučene bilješke

  1. Stone, R., Siberian mammoth find raises hopes, questions, Science 286(5441):876–877, 1999. Natrag na tekst.
  2. Hecht, J., Dead and Gone: Ice-damaged DNA leaves little chance of a mammoth return, New Scientist164(2212):11, 1999. Natrag na tekst.
  3. Za više informacija vidi Weston, P., Heard of Elephants?, Creation21(4):28–32, 1999. Natrag na tekst.
  4. Mammoth Story, 16 November, 1999; rbcm1​.rbcm​.gov​.bc​.ca​/discover​/ds24295​/mammoth.html. Natrag na tekst.
  5. Haynes, G., Mammoths, Mastodonts and Elephants: Biology, behavior and the fossil record, Cambridge University Press, Cambridge, U.K., Ch. 2, 1991. Natrag na tekst.
  6. Of mastodons, mammoths and other giants of the Pleistocene, 5 January, 2000; www.unmuseum.mus.pa.us/mastodon.htm. Natrag na tekst.
  7. Vidi Sarfati, J., Refuting Evolution Creation Book Publishers, Australia, Ch. 2, 1999. Natrag na tekst.
  8. Lamont, A., 21 great scientists who believed the Bible, Creation Science Foundation, Queensland, Australia, pp. 48–61, 1995. Natrag na tekst.
  9. Wieland, C., Variation, information and the created kind, Creation Technical Journal, 5(1):42–47, 1991. Natrag na tekst.
  10. Marsh, F.L., Variation and Fixityin Nature, Pacific Press, Mountain View, CA, USA, p. 37, 1976. Natrag na tekst.
  11. Scherer, S., Basic Types of Life, p. 197; Ch. 8 of Dembski, Wm. A., Mere Creation: Science, faith and intelligent design, Downers Grove, IL, USA, 1998.Natrag na tekst.
  12. Zaključak je jednosmjeran — hibridizacija je dokaz da pripadaju istoj vrsti, ali to ne znači nužno da se hibridizacija može dogoditi i onda ako nisu članovi iste vrste. Natrag na tekst.
  13. Marsh, Ref. 10, Ch. 3, daje mnoge primjere, uključujući Boz (govedo) i Bizona (Američki buffalo), koji može proizvesti plodni hibrid naziva cattalo. Boz i Bizon su klasificirani ne samo kao različite ‘vrste’ već kao različiti rodovi, ali oni su stvarno iste politipične vrste po zajedničkoj definiciji. Natrag na tekst.
  14. ‘Mammals’, The New Encyclopædia Britannica23:339–459, 15th Ed. 1992. Natrag na tekst.
  15. Ref. 14, p. 352. Natrag na tekst.
  16. Woodmorappe, J., Noah’s Ark: A FeasibilityStudy, Institute for Creation Research, El Cajon, CA, USA, 1996. Natrag na tekst.
  17. Ref. 14, p. 436. Natrag na tekst.
  18. Oard to objašnjava u svojoj knjizi An Ice Age Caused by the Genesis Flood, ICR, El Cajon, CA, USA, 1990. On je navodno pokazao dokaze za navodni Pretkamberij, Ordovicij i Permij ‘ledenog doba’ koji se najbolje može objasniti kao krhotine podvodnih tokova, u svojoj knjizi Ancient Ice Agesor Submarine Landslides?, Creation Research Soc., Chino Valley, AR, USA, 1997. Oard also wrote Life inthe Great Ice Age (co-authored with Beverley Oard, Master Books, El Cajon, CA, USA, 1993), koji kombinira ilustrirani dječji roman s pojednostavljenim znanstvenim objašnjenjima. [Update: njegova zadnja knjiga je Frozenin Time: The Woolly Mammoth, the Ice Age, and the Bible, 2004.] Natrag na tekst.
  19. Vidi također Batten, D. (Ed.), Catchpoole, D.,, K., Sarfati, J. and Wieland, C., The Creation Answers Book, ch. 16, Creation Book Publishers, Queensland, Australia, 2006. Natrag na tekst.
  20. Ref. 5, p. 32. Natrag na tekst.
  21. How did millions of mammoth fossils form?Creation21(4):56, 1999. Natrag na tekst.
  22. Guthrie, R.D., Frozen Fauna of the Mammoth Steppe, University of Chicago Press, Chicago, IL, USA, 1990. Natrag na tekst.
  23. Wieland, C., Tackling the big freeze: An interview with creationism’s ‘Mr Ice Age’ — weather scientist Michael Oard, Creation19(1):42–43, 1996. Natrag na tekst.
  24. Ref. 5, pp. 58-61. Natrag na tekst.
  25. Ref. 5, p. 48. Natrag na tekst.
  26. Ref. 1; compare Wieland, C., Hello Dolly! Cloning and Creation, Creation19(3):23, 1997. Natrag na tekst.
  27. Ref. 1; citing Molecular Biology and Evolution 16:1466, 1999. Natrag na tekst.
  28. See Grigg, R., A brief history of design, Creation 22(2):50–53, 2000. Natrag na tekst.
  29. T. Lindahl, T., Instability and decay oft heprimary structure of DNA, Nature362(6422):709–715, 1993. Natrag na tekst.
  30. RNA is even more unstable, sothe RNA-world hypothesisis also flawed. Vidi Mills, G.C. and Kenyon, D.H., The RNA World: A Critique, Origins and Design17(1):9–16, 1996. Natrag na tekst.
  31. Nolch, G., Aussie casts doubt on mammoth cloning plans, Australasian Science, p. 5, November/December 1999. Natrag na tekst.
  32. Ref. 3; after Wieland, C., ‘Lostworld’ animals — found!Creation19(1):10–13, 1996. Natrag na tekst.

Helpful Resources